Upravo na prostoru Kažele, Pošesa, Bijece i Pinete, Sige i Munkalbe, kao i na sjeveroistočnom dijelu Vižule nastale su zgrade ili skup zgrada s plodnim okolnim zemljištem, a obuhvaćaju prostore za stanovanje, preradu i skladištenje dobara za vlastite potrebe i za tržište.
I more Bijece s plitkim priobaljem korišteno je kao nepresušni izvor dobara – solana, ribogojilište i ribolovilište, ovisno o sezoni. Vižula s pripadajućom antičkom/kasnoantičkom nekropolom Burle najbolje je istražen lokalitet na kojem pratimo život u kontinuitetu od više tisuća godina, od neolitika do ranog srednjeg vijeka.
Maritimna vila terasasto građena u doba cara Augusta smještena je na zapadnoj strani poluotoka Vižula. Postupnim nadogradnjama poprima oblik palače u razdoblju kasnog Carstva na prijelazu iz 3. u 4. st.
Na taj način formirajući jedinstvenu građevinsku cjelinu pa rimski povjesničar Ammian kao mogućnost smješta ovdje i smaknuće Krispa, prvorođenog sina cara Konstantina, 326. godine.
O životu stanovnika, njihovim vjerovanjima, usponima i padovima svjedoči i nekropola Burle smještena uz prometnicu. Uz vilu-palaču na zapadnoj strani, mansio – odmorište uz pristanište na južnom dijelu te villu rusticu na sjeveroistočnom prostoru poluotoka činila je poveznicu s pulskim agerom i njenim upravnim sjedištem Coloniom Polom na zapadu i strateški važnim gradom municipijem Nezakcij na istoku.
Bogatstvo raznovrsnih nalaza pod morem
Više od 500 ukopa u nekropoli svjedoči o siromaštvu i bogatstvu stanovnika kroz njihov brončani, srebrni i zlatni nakit, keramičke i staklene posude, pribor za izradu ribarskih mreža ili pribor za pisanje i pečaćenje dokumenata. Pronađeni su olovni sarkofazi, ali i pepeo u škrapi koji svjedoče o načinu ukopa. Bogati numizmatički nalazi potvrđuju nam snažnu trgovinsku aktivnost od cara Augusta krajem 1. st. pr. Kr. do ostrogotskog kralja Atalarika iz 534. godine.
Ostaci antičke arhitekture na otocima Levanu i Fineri svjedoče o važnosti medulinskog područja u antici i ranom srednjem vijeku.
Izrada Web aplikacije sufinancirana je sredstvima Europske unije iz Europskog fonda za regionalni razvoj.