Kanal se protezao od nekadašnje morske obale prema bazenima soli u dužini od 48 m. Na samom kraju kanala se nalazila veća kamena ustava za drvenu zapornicu koja je regulirala dotok morske vode u bazene za isparavanje i kristalizaciju. Ukupno se cijelom dužinom kanala nalazilo, zasad istraženih 5 sličnih ustava sa 1 metrom visinske razlike što je omogućavalo strogu kontrolu razine mora u solnim bazenima izoliranim od direktnog utjecaja morskih mijena te hidrometeoroloških prilika.
U kanalu i uokolo njega su arheološkim istraživanjima pronađeni različiti drveni dijelovi proizvodnog pogona solane. Istražene su drvene hrastove cijevi od kojih su pojedine sačuvane u dužini od preko 5 metara, zatim drveni podovi, ustave, zapornice, sanduci te drveni piloni koji su poslužili za utemeljenje zidova. Drveni ostaci solane su se sačuvali zbog anoksičnog sedimenta (mulj bez prisustva kisika) u kojem je bila izgrađena solana.
Na zapadnom dijelu uvale su također vidljivi ostaci dvaju zidanih kanala u funkciji solane s kamenim elementima ustava za zatvaranje sa zapornicama. Arheološkim istraživanjima bolje očuvanog kanala, sačuvanog u dužini većoj od 11 metara te u širini od oko 1,50 metar, dokumentirane su dvije ustave za regulaciju protoka morske vode. Jedna od njih je izvedena kao monolitni kameni element s dva kvadratna utora povezana žlijebom.