U uvali je pronađeno 11 komada mlinskog kamenja (orbes) kružnog oblika. Također je utvrđeno postojanje i necjelovitog nalaza podloška za drvene grede vertikalnih nosača tijeska (preše) (lapis pedicinus). Navedeni nalazi upućuju na postojanje gospodarskog dijela koji je pripadao uljari za proizvodnju maslinovog ulja. U prostorima za proizvodnju maslinovog ulja, proizvodni je proces bio organiziran u nekoliko faza. Masline su se najprije drobile na kamenim podlošcima, pri čemu je nastajala pulpa koja se stavljala u vreće od prirodnih materijala i pritiskala pod drvenom prešom. Pomoću vertikalnih nosača i poluga stvarao se pritisak kojim se iz masline izdvajalo ulje.

Dobivena tekućina potom se taložila u kamenim posudama ili bazenima, gdje se ulje prirodno odvajalo od vode i nečistoća. Na sličan način kao i u solanama, rimska je proizvodnja ulja bila temeljena na jednostavnim, ali učinkovitim tehnikama.

U Bijeci su na više lokacija u arheološkim slojevima pronađene i maslinove koštice sorte Olea europea iz 1. stoljeća. Jedna od zanimljivosti je da su koštice u kasnijem razdoblju pronađene u unutrašnjosti glavnog kanala kao i u postrojenju na istočnoj obali što upućuje na to da su kanali u kasnijem razdoblju mogli služiti i za usoljavanje maslina.